Šta sve liječi ljubičica?

Prema legendi ljubičica toliko osvaja svojim mirisom i ljepotom da je i ružni Hefest pridobio naklonost Afrodite pomoću njih…

Također, Zeus je napunio livadu ljubičicama, kako bi utješio svoju ljubavnicu Lo, koju je, zbog Herine ljubomore, morao pretvoriti u junicu. Sama legenda o nastanku ljubičice je priča o tragičnoj ljubavi. Prve ljubičice, prema toj legendi, su nastale iz krvi Atisa, kojeg je ubila moćna božica Kibela.

Mirisna ljubičica je prekrasan glasnik proljeća i jedna od najmirisnijih biljki iz svoje porodice. Grci su je odabrali za simbol plodnosti, stari Rimljani su uživali u njenom slatkom vinu. Napoleon ju je posebno obožavao. Porodica obuhvata oko 500 jednogodišnjih ili višegodišnjih vrsta. Ovu mirisnu biljku, s prekrasnim ljubičastim laticama, u prošlosti su žene koristile za jutarnje umivanje. Ima jedna izreka koja kaže: “Ljubičica malen cvijet, al’ je voli čitav svijet”.

U tlu ima žućkasto-smeđi kvrgavi podanak s korjenčićima sličnim dlakama, iz koga izbijaju izdanci i razvijaju nove biljke. Listovi su na vrlo dugim peteljkama, zaokruženi, blago nazubljeni, pri osnovi srcoliki.

Za liječenje, listove treba sakupljati u proljeće, cvjetove kad se otvore, korijenje u jesen, a cijelu biljku u doba cvjetanja. Suši se u hladu na prozračnom mjestu kako cvjetovi ne bi izgubili boju. Cvijeta od marta do maja. Ponekad ponovo procvjeta u jesen. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se na dugim stabljikama, a vjenčić se sastoji od pet nepravilnih latica koje su ljubičaste, bijele, ružičaste ili svijetloljubičaste boje. Ne treba i ne smije se poistovjećivati s afričkom ljubičicom, jer to su, zaista, dvije posebne vrste.

Ljubičica kao lijek

Stanište joj je u polusjeni. Razmnožava se diobom odraslih biljki. Tip zemlje koji joj odgovara je bez naročitih osobina, može i čvrsta ili krečnjačka zemlja, ali svježa. Redovno je treba zalijevati, dva do tri puta sedmično, tako da tlo ne ostane nikada potpuno suho. Klijanje iz sjemena je nepravilno, jer mnogi rani cvjetovi ne budu oprašeni.

Zbog širenja među biljkama treba ostaviti razmak od 20 do 30 centimetara. Sorte s punim cvjetovima naročito su pogodne za ivice gredica. Iako se brzo šire i izvrsno prekrivaju tlo, danas se još samo ponegdje uzgajaju kao pokrivač tla ili ivica na početku gredice. Kao samonikla biljka raste u svijetlim listopadnim šumama, među grmljem i šikarom, uz puteve i živice.

U korijenu ima saponina, slično kao i kod jagorčevine, pa se zbog toga koristi za omekšavanje sluzi i lakše iskašljavanje. Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, i odoratin, koji je najljekovitiji sastav u ljubičici, eterično ulje i neke soli, vitamin C, karoten…

Služi za liječenje pluća, vena, bronhitisa, reumatizma, slabe cirkulacije, problema s grlom, stresa, srčanih tegoba, “umornih očiju”.

Izvor : narodnilijek.com